Računarske komponente ne bi mogle da rade bez električne struje. Uređaj u kompjuteru koji obezbeđuje struju zove se napajanje (slika 4.9). Napajanje pretvara naizmeničnu struju od 110 V ili 220 V u jednosmernu i to onog napona koji je računaru potreban za rad. To su naponi od +3.3 V, +5 V, –5 V (masa), +12 , –12 V (masa), i +5 V u stanju mirovanja (+5 V Standby). Naponi od 3.3 V i +5 V u stanju mirovanja (3.3V, +5V Standby) su prvi put korišćeni sa ATX matičnim pločama.
Slika 4.9 - Napajanje
Napajanja su deklarisana u vatima. Vat (w) je jedinica za snagu. Što je broj veći, napajanje, a samim tim i vaš računar koriste više snage. Većina kompjutera koristi napajanja u rangu od 250 do 500w. Klasična napajanja su koristila samo tri tipa priključaka kako bi strujom snabdevala različite uređaje unutar računara (slika 4.9): disketna napajanja (Berg priključak), AT sistemske priključke (P8 i P9) i standardne periferne strujne priključke (Molex priključak). Svaki ima drugačiji izgled i način povezivanja s uređajem. Uz to, svaki tip napajanja ima različitu namenu. Noviji sistemi imaju mnoštvo sličnih, zamenjujućih i dodatnih priključaka.
Disketna napajanja se najčešće koriste za snabdevanje flopi disk drajvova i drugih uređaja malog formata strujom. Ovaj tip priključaka je manji i pljosnatiji (slika 5.0) od svih ostalih priključaka za napajanje. Ovi priključci se još nazivaju i Berg priključcima. Obratite pažnju na četiri žice koje ulaze u priključak. Ove žice prenose dve voltaže koje koriste motori i logička strujna kola: +5 V jednosmerne struje (kroz crvenu žicu) i +12 V jednosmerne struje (kroz žutu). Dve crne žice su za masu.
Slika 5.0 - Disketno napajanje
Sledeći tip priključaka za napajanje naziva se AT sistemski priključak. Postoje dva šestožična priključka, označena P8 i P9 (slika 5.1). Oni se povezuju na matičnu ploču AT formata i isporučuju struju koja hrani elektronske komponente na njoj. Ovi priključci imaju male jezičke na sebi koji se uklapaju sa jezičcima na ploči. Ako postoje dva priključka, morate ih postaviti na pravilan način. Da biste ovo uradili (kod većine sistema), postavite priključke jedan do drugog tako da im crne žice budu okrenute jedna ka drugoj i zatim gurnite priključke u za to predviđen prostor na matičnoj ploči. Važno je napomenuti da samo kompjuteri sa AT i matičnim pločama Baby AT koriste ovaj tip strujnog priključka.
Slika 5.1 - AT priključak za napajanje na sistemskoj ploči
Standardni periferni strujni priključak se uglavnom koristi za napajanje različitih tipova unutrašnjih disk drajvova. Ovaj tip priključka se još naziva Moleks priključak.
Slika 5.2 je primer standardnog perifernog strujnog priključka. Ovaj priključak iako veći od disketnog priključka, koristi istu šemu obeležavanja žica određenom bojom kao i disketni priključak.
Slika 5.2 - Moleks konektori
Moderni strujni priključci
Moderne komponente su prevazišle sposobnosti nekih originalnih strujnih priključaka. Moleks i Berg periferni priključci ostaju, ali P8/P9 priključci na matičnoj ploči su se ustalili. Takođe, pojavili su se i dodatni priključci.
Zajedno s ATX matičnim pločama pojavio se novi, pojedinačni priključak od napajanja. Potrebe koje PCI ekspres ima za strujom čak ni ovaj novi priključak ne može da zadovolji. Dodatni 4- i 8-pinski priključci napajaju komponente na ploči, kao što su mrežni interfejsi, posebne serverske komponente i sam procesor, koji zahteva napon od još +12 V kao dodatak na postojećih +12 V jednosmerne struje koji obezbeđuje standardni ATX priključak. Ovi dodatni priključci se drže ATX12V i EPS12V standarda. ATX priključak je u kasnijim specifikacijama dalje proširen sa još 4 pina.
ATX sistemski priključak (poznat i kao strujni priključak za ATX matične ploče) napaja ATX matične ploče. On obezbeđuje neophodnih šest voltaža i to ih sve sprovodi kroz jedan priključak: jedan 20-pinski priključak. S ovim priključkom je znatno lakše raditi nego s dvostrukim priključcima AT napajanja. Slika 5.3 jeste primer jednog ATX sistemskog priključka.
Kada se Pentium 4 procesor pojavio na tržištu, proizvođači ploča i napajanja su bili primorani da obezbede više snage sistemu. Rešenje je bio standard ATXV12 koji je dopunjen sa dva dodatna priključka. Jedan je bio 6-pinski pomoćni, sličan P8/P9 AT priključcima koji je obezbeđivao dodatnu struju od +3.3 V i +5 V dovoda i njihova uzemljenja. Drugi je bio 4-pinska mini verzija ATX priključaka kvadratnog oblika, nazivana P4 priključak, koji je napajao koristeći dva dovoda od +12 V i njihova uzemljenja. EPS12V koristi 8-pinsku verziju, nazvanu procesorski strujni priključak, koji duplira funkciju P4 priključaka koristeći četiri dovoda od +12 V i četiri uzemljenja. Slika 5.4 prikazuje P4 priključak. Procesorski strujni priključak od 8 pina je sličan, ali ima dva reda od po četiri pina.
Za servere i naprednije ATX ploče koje uključuju PCIe slotove, 20-pinski sistemski priključak se pokazao neodgovarajućim. To je dovelo do ATX12V2.0 standarda i još profesionalnijeg EPS12V standarda za servere. Ove specifikacije zahtevaju 34-pinski priključak koji dodaje još „+“ dovoda direktno do sistemskog priključka. Priključak od 24 pina izgleda kao veća verzija 20-pinskog priključka. Dostupni su razni priključci, ukoliko vam se desi da se ploča i napajanje ne poklapaju. Pomoćni 6-pinski priključak ne postoji kod ATX12V2.0 specifikacija i nikada nije bio deo EPS12V standarda.
Slika 5.3 - ATX strujni priključak (20 pins)
Slika 5.4 - ATX12V P4 strujni priključak
SATA drajvovi su stupili na tržište sa sopstvenim potrebama za električnom energijom, uz njihov novi interfejs za prenos podataka. Vratite se na sliku 2.5 i zamislite veći, ali sličan strujni priključak. Dobićete SATA strujni priključak, kao na slici 5.5. Ovaj priključak je sastavljen od tri dovoda od +3.3 V, +5 V i +12 V, kao i četiri dovoda za uzemljenje.
Slika 5.5 - SATA strujni priključak