Doslovno navođenje nečijih reči se naziva direktnim govorom (Direct Speech).
- Mark said: "I have bought a new car." - Mark je rekao: "Kupio sam novi auto."
- Sandra: "Peter is doing his homework." - Sandra: "Piter radi domaći."
Međutim, prepričavanje nečijih reči se naziva indirektnim govorom (Reported Speech ili Indirect Speech).
Pri transformaciji direktnog govora u indirektni, dešavaju se izvesne promene.
- Mark said (that) he had bought a new car. - Marko je rekao da je kupio novi auto.)
- Sandra said (that) Peter was doing his homework. - Sandra je rekla da Piter radi svoj domaći.)
Statements (izjavne rečenice)
Pri transformaciji direktnih potvrdnih i odričnih izjavnih u indirektni govor one se obično uvode glagolom say. Mogu se, međutim upotrebiti još neki glagoli sa sličnim značenjem:
- tell (reći)
- add (dodati)
- answer (odgovoriti)
- declare (izjaviti)
Nakon ovih glagola može doći veznik that, ali to nije obavezno.
U indirektnom govoru dolazi do obaveznog slaganja vremena. Ako je uvodni glagol (say, tell...) u prošlom vremenu, dolazi do promene vremena iz direktnog govora.
- He said: "I am a teacher." - On je rekao: "Ja sam nastavnik."
He said that he was a teacher. - On je rekao da je on nastavnik.
- "Mary is reading a book." – "Meri čita knjigu."
She said that Mary was reading a book. - Ona je rekla da Meri čita knjigu.
- Sarah: "John bought a present for his wife." - Sara: "Džon je kupio poklon svojoj ženi."
Sarah said that John had bought a present for his wife. - Sara je rekla da je Džon kupio poklon svojoj ženi.
- Milan: "They are working in the garden." - Milan: "Oni rade u bašti."
Milan said that they were working in the garden. - Milan je rekao da oni rade u bašti.
- "We have made a cake." - Napravili smo tortu.
They said that they had made a cake. - Oni su rekli da su napravili tortu.
- Mark: "Paul will do it." - Mark: "Pol će to uraditi."
Mark said that Paul would do it. - Mark je rekao da će to Pol uraditi.
Ovo su promene u vremenima do kojih dolazi pri slaganju vremena.
- Present Simple Tense prelazi u Past Simple Tense
- Present Continuous Tense prelazi u Past Continuous Tense
- Present Perfect Tense prelazi u Past Perfect Tense
- Present Perfect Continuous Tense prelazi u Past Perfect ContinuousTense
- Past Simple Tense prelazi u Past Perfect Tense
- Past Continuous Tense prelazi u Past Perfect Continuous Tense
- Will prelazi u Would
- Shall najčešće prelazi u Would
- Can prelazi u Could
- Might se ne menja
- Should i Ought to se ne menjaju
- Must prelazi u Had to
Takođe dolazi do promena u vremenskim odrednicama:
- Today postaje that day
- Yesterday postaje the day before
- The day before yesterday postaje two days before
- Tomorrow postaje the next day ili the following day
- The day after tomorrow postaje In two days` time
- Next week postaje the following week
- A year ago postaje a year before ili the previous year
- Mary: "I met him the day before yesterday." - Meri: "Srela sam ga prekjuče."
Mary said she had met him two days before. - Meri je rekla da ga je srela prekjuče
- John: "I'll come tomorrow." - Džon: "Doći ću sutra."
John said he would come the next day. - Džon je rekao da će doći sutra.
Questions (upitne rečenice)
Pre transformacije direktnih pitanja u indirektna vodi se računa o tome da li je pitanje tipa Yes/No (bez upitne reči) ili Wh- pitanje (sa upitnom reči).
Rečenice se uglavnom uvode glagolima:
- ask (pitati)
- inquire (pitati, raspitivati se)
- want to know (želeti znati)
- wonder (pitati se)
Ako se radi o Yes/No pitanjima nakon uvodnog glagola dolazi if (ili whether) a zatim prepričano pitanje. Pravilo o slaganju vremena važi i ovde.
- Ann: "Are you English?" - En: "Da li ste vi Englezi?"
Ann asked if they were English - En je pitala da li su oni Englezi.
Obratite pažnju da je red reči iza if kao u potvrdnoj rečenici.
Evo još nekoliko primera:
- Sandra: "Can John play the piano?" - Sandra: "Da li Džon zna da svira klavir?"
Sandra wanted to know if John could play the piano. - Sandra je htela da zna da li Džon zna da svira klavir?
- Mark : "Do you work in a bank?" - Mark: "Da li radiš u banci?"
Mark asked whether I worked in a bank. - Marko je pitao da li radim u banci.
- Mario: "Has anyone been to Madrid?" - Mario: "Da li je iko bio u Madridu?"
Mario wanted to know if anyone had been to Madrid. - Mario je hteo da zna da li je iko bio u Madridu.
Ako se radi o Wh-pitanjima if nije potrebno. Wh- pitanja počinju upitnim rečima When, Which, Who, Why...
- Ivana: "Where does Mary live?" - Ivana: "Gde živi Meri?"
Ivana asked where Mary lived. - Ivana je pitala gde Meri živi.T
- Tom: "Why has Ann gone?" - Tom: "Zašto je En otišla?"
Tom wanted to know why Ann had gone. - Tom je želeo da zna zašto je En otišla.
Orders (naredbe)
Naredbe se najčešće uvode glagolom tell (reći). Još se javljaju order, command (oba u značenju narediti) dok se molbe uvode glagolom ask (zamoliti)
Glagol tell zahteva iza sebe direktan objekat.
Imperativ iz direktnog govora postaje infinitiv u indirektnom, dok negativni imperativ (prohibitiv) postaje negativni infinitiv.
- Ann: "Open the window." - En: "Otvori prozor."
Ann told me to open the window. - En mi je rekla da otvorim prozor.
- Ann: "Don’t open the window." - En: Nemoj da otvoriš prozor.
Ann told me not to open the window. - En mi je rekla da ne otvaram prozor.
- Tom: "Please, pass me the glass, John." - Tom: "Molim te, Džone, dodaj mi čašu."
Tom: "John, will you pass me the glass, please." - Džone, da li bi mi dodao čašu, molim te."
Tom: "John, could you pass me the glass, please." - Džone, da li bi mogao da mi dodaš čašu."
su molbe i kao takve se u indirektnom govoru uvode na isti način, glagolom ask:
- Tom asked John to pass him a glass. - Tom je zamolio Džona da mu doda čašu.
