Izlazni uređaji

Izlazni uređaji su delovi hardvera koji podatke i rezultate računarske obrade podataka predstavljaju u čoveku razumljivom obliku.

Grafička kartica

Grafička karta ili kartica (isto i video kartica, video adapter) je hardverska komponenta koja služi za prevođenje binarnog zapisa nekog grafičkog podatka u oblik pogodan za prikazivanje pomoću monitora, projektora, itd. Grafička kartica je zadužena za kompletnu konverziju, a monitor samo prikazuje sliku rezultata obrade, i ne bi bio od velike koristi bez grafičke karte. Kartica sadrži i 3D čipset zadužen za predstavljanje 3D objekata i sopstvenu RAM memoriju (128 MB, 256 MB) koju koristi pri obradi podataka.

Manje zahtevniji korisnici (poslovna upotreba računara u kojoj se uglavnom zahteva obrada teksta i tabelarno prikazanih podataka) mogu iskoristiti jeftiniju, integrisanu grafičku karticu. Grafički čip ovakvih kartica nalazi se na matičnoj ploči, a kartica nema svoju, nego koristi operativnu memoriju računara. Ovo utiče na lošije performanse kartice. Ovakve kartice nije preporučljive za korisnike koji žele da koriste računarske video igrice, gledaju filmove ili multimedijalne sadržaje.

Najpoznatiji porizvođači grafičkih kartica su ATI i nVidia.

Monitor

Podatke koje obradi grafička kartica, čovek može da vidi na monitoru (Video Display Unit, VDU). Dve najvažnije osobine monitora su njegova rezolucija i veličina.

Slika na monitoru se sastoji od tačkica koje se nazivaju pikselima. Piskel je najmanja, nedeljiva jedinica za prikaz slike. Svaki piksel učestvuje u stvaranju slike svojom bojom i osvetljenjem. Rezolucija predstavlja broj piksela vidljivih na monituru, i izražava se kao kombinacija brojeva kolona i redova piksela. Standardna rezolucija koju imaju današnji monitori je 1024x768 (širina slike je 1024, a visina 768 piksela), dok veći monitori mogu imati rezolucije 1200×1024 i 1600×1200.

Veličinu monitora određuju dužine dijagonale njegovog ekrana, a izražava se u inčima (1" = 1  inch = 2,54 cm). Danas su u upotrebi monitori veličine 15", 17", 19", 21", a veći su ređi i  uglavnom ih koriste profesionalni dizajneri.

Monitore možemo podeliti na:

·     CRT (Cathode Ray Tube), monitore sa katodnom cevi i

·     LCD (Liquid Crystal Display), monitore sa displejom od tečnog kristala.

CRT monitori prikazuju sliku na isti način kao i televizori. Slika se prikazuje na prednjem delu katodne cevi. Da bi prednja površina katodne cevi bila dovoljno velika (15", 17", 19", 21"), i zadnji deo se mora proporcionalno uvećati, pa su ovi monitori prilično glomazni i zauzimaju dosta prostora. Kod CRT monitora, nominalna veličina nije i realna; vidljiva dijagonala predstavlja termin koji označava stvarno veličinu prikazane slike, i ona je obično nešto manja od fizičke.

Ranije su se na monitore stavljali zaštitni filteri, da bi se smanjilo zračenje koje proizvodi katodna cev. Moderni CRT monitori imaju oznaku LR (Low Radiation), koja označava mali stepen zračenja koji se emituje.

Ranije su se na monitore stavljali zaštitni filteri, da bi se smanjilo zračenje koje proizvodi katodna cev. Moderni CRT monitori imaju oznaku LR (Low Radiation), koja označava mali stepen zračenja koji se emituje.

Karakteristika CRT monitora, da slika na ekranu nije stabilna, i da se mora osvežavati. Refresh rate, odnosno učestanost osvežavanja, koja je manji od 75 puta u sekundi, izaziva treperenje slike i zamor očiju.

LCD koriste polarizovani tečni kristal da bi generisali sliku. Imaju stabilnu sliku, ne zrače, troše manje energije i proizvode manje toplote, zauzimaju mnogo manje mesta od CRT monitora (širine su 10 cm). TFT (Thin-film transistor) monitori su vrsta LCD monitora. Za prikaz skvakog piksela na ekranu koriste tranzistore, i daju mnogo kvalitetniju sliku. Jedina mana LCD, a posebno TFT, monitora trenutno je njihova cena, mada sve brže zamenjuju mnogo jevtinije CRT.

 

Slika 3. LCD monitor

Najpoznatiji svetski proizvođači monitora su Samsung, Sony, LG Electronics, Philips, ViewSonic, Apple.

Projektor

Drugi način za prikaz slike koji generiše grafička kartica je korišćenje projektora. Umesto da svoj rad, pogotovo multimedijalni, prikažete na monitoru, sve će mnogo efektnije izgedati ako budete koristili projektor! Projektori su zgodni za korišćenje u školama i na prezentacijama – gde god postoji veliki broj ljudi u publici.

 

Slika 4. Digitalni projektor

Zvučna kartica i zvučnici

Slično video kartici, zvučna kartica je zadužena za konvertovanje binarnog oblika audio zapisa u zvuk, i obratno. Sastoji se od zvučnog čipa, analogno-digitalnog (za pretvaranje zvuka iz mikrofona u digitalni signal) i digitalno-analognog (za pretvaranje digitalnog signala u oblik koji zvučnici mogu da reprodukuju) konvertora i priključaka za slušalice, zvučnike i mikrofon. Mnoge matične ploče na sebi imaju integrisane zvučne kartice, a za zahtevnije korisnike ipak se preporučuje se uoptreba neintegrisanih kartica koje imaju veće mogućnosti. Poznate su zvučne kartice proizvođača Creative Labs.

 

Slika 5. Zvučna karta i zvučnici

Za reprodukciju zvuka se koriste zvučnici. Postoji veliki broj raličitih setova zvučnika, od najjednostavnijih koji omogućavaju stereo zvuk i dolaze kao deo gotovo svakog računara, do sistema sa subwooferom (koji služi za reprodukovanje zvukova niskih frekvencija) i pet ili više zvučnika. Zvučnici imaju sopstveno napajanje.

Sintetizator govora

Sintetizator govora je sistem koji omogućava stvaranje veštačkog ljudskog glasa. Ovi sistemi se koriste za pretvaranja teksta u govor. Sa usavršavanjem, ovi sistemi će omogućiti računaru ne samo da “pročita” neki tekst, nego i da “odgovori” čoveku na naredbe zadate putem sistema za prepoznavanje glasa, što će olakšati upotrebu računara, pogovoto osobama sa oštećenim vidom.

Štampač

Veliki broj dokumenata koji u digitalnom obliku postoji u računaru je potrebno odštampati. Ovu funkciju obavljaju štampači.

Štampače delimo u tri kategorije:

  • Matrične,
  • Ink-jet,
  • Laserske štampače.

Matrični štampači se danas retko koriste, prevashodno zbog lošeg kvaliteta štampe, i buke koju stvaraju pri radu. Otisak nastaje udaranjem glave sa iglicama po traci sa mastilom, čime se ostavlja trag na papiru. Postoje glave sa 9 ili 24 iglice, i što više ima iglica, to će kvalitet štampe biti veći.

 

Slika 6.  Matrični štampač

Bolje rešenje predstavljaju ink-džet (ink-jet) štampači, koji otisak stvaraju prskanjem mastila na papir. Mastilo se drži u posudi koja se naziva kertridž, i može se dopunjavati po potrebi (štampanje slika je sporije i zahteva više mastila od štampanja teksta). Kvalitet štampe je mnogo bolji nego kod matričnih štampača, i izražava se u broju tačaka po inču (dots per inch, dpi), i može iznositi od 300 do 9600 dpi. Mana ovih štampača je relativno mala brzina štampe, što naročito dolazi do izražaja u većim kompanijama.

 

Slika 7. Inkjet štampač

Laserske štampače odlikuje brzina i visok kvalitet štampe. Za stvaranje otiska se koristi laser i prah koji se naziva toner. Ovo je najskuplji tip štampača i do skoro je koristio samo štampu u crno-beloj tehnici, ali i kolor laserski štampači postaju dostupni sve širem krugu korisnika. Rezolucija otiska iznosi 1200 dpi.

 

Slika 8. Laserski štampač

Pri izboru štampača treba voditi računa o rezoluciji štampača od koje direktno zavisi kvalitet štampe, brzini štampanja, jednostavnom korišćenju i ceni potrošnog materijala.

Najpoznatotiji proizvođači štampača u svetu su Hewlett-Packard (HP), Canon, Epson, Lexmark, itd.

Ploter

Dok se štampači koriste uglavnom za štampu teksta, ploteri su uređaji koje koristimo za štampanje slika, pogotovo velikih formata. Ploteri bukvalno “crtaju” slike, štampaju stvarne linije, dok se kod štampa privid linije dobija gustim štampanjem serije tačaka.

 

Slika 9. Ploter

Dodaj komentar Sviđa mi se - (0) Ne sviđa mi se - (0)    

  • Izlazni uređaji 1
  • Izlazni uređaji 2
  • Izlazni uređaji 3