U ovoj lekciji ćemo obrađivati:

  •  Odnos između sajber prostora i prava
  •  Zaštitu privatnosti
  •  Linkove i autorska prava
  •  Autorska prava na Internetu
  •  Kopiranje sadržaja i materijala
  •  Šta je zaštićeno na Internetu

 

Odnos između sajber prostora i prava

Sajber prostor karakteriše ogromna permeabilnost granica: fizičkih, političkih i socijalnih. Zakonom u ovoj oblasti, svaka država pokušava da reguliše fenomen koji jednostavno ne može da se ograniči na državne granice. Čak i nacionalne vlade ne mogu da očekuju da obuzdaju efekte sajber prostora, prosto zato što je to globalna tehnologija, istovremeno nigde i svuda. Ali, samo zato što su poznate granice nestale, to ne znači da one u sajber prostoru ne postoje. Nove granice, kao što su domeni definisani tehničkim karakteristikama, mogu zauzeti mesto granica u tradicionalnom smislu. Ipak, granice u sajber prostoru su još uvek povezane sa stvarnim efektima u fizički ograničenom stvarnom prostoru. Zato je jedan od najvećih teorijskih izazova sajber prava da prepozna, artikuliše i opiše obim i ulogu ovih prostora.

Zbog ove permeabilnosti granica, korisnicima Interneta je, zbog njegovog multinacionalnog karaktera, omogućeno da izbegnu primenu propisa koji im ne odgovaraju. Ponekad, to bukvalno znači težnju ka popustljivijim propisima, odnosno izbegavanje propisa; ali sa druge strane, ukoliko je to pogodnije, težnju ka striktnijim propisima. Tačnije, Web sajt lako može biti smešten van jurisdikcije granica države (nacije) i tako neće biti limitiran njenim zakonima. Ovo Off-shore pravosuđe sa minimumom pravnih propisa može pretvoriti Internet u raj za kockanje i ostale radnje koje mogu biti zabranjene na drugim mestima. S druge strane, može liberalizovati odnos pravosuđa prema slobodi govora.

Naravno, postavlja se pitanje na koji način se donose odluke, u nedostatku kolektivnog internacionalnog tela, pod ovim okolnostima i da li postoji prostor za konsenzus između strana. Da li će pojedinačni ili kolektivni postupci potisnuti nacionalno, ili čak internacionalno zakonodavstvo i koje su posledice takvog konflikta?

 

Globalizacija naspram  lokalizacije

Ekspanzijom Interneta došlo je do formiranja sajber društvenog okruženja. To novoformirano društvo, kako zbog svojih tehnoloških, tako i zbog svojih socioloških karakteristika teži globalizaciji na svim poljima. Međusobno povezivanje tržišta i industrija dovodi do globalizacije u oblasti svetske ekonomije. Nejasne granice između tržišta, koje imaju za rezultat nagle promene u unutrašnjim i spoljašnjim strukturama tržišta, dovele su do povećane potrebe za svim oblicima integracija i saveza.

Sa druge strane, ovakav pristup je otvorio mogućnost organizacijama da pristupe potrošačima na svim planovima. Razlozi za lokalizaciju nastupa na Internetu najpre leži u težnji da se bude pristupačan: lokalni jezik  (___.uk, ___fr, ___.de), komunikacija na lokalnom jeziku, zadovoljavanje zahteva lokalnog tržišta, ali i lokalnih zakona i propisa.

Kao neophodna sinteza ova dva pristupa u sajber prostoru se pojavljuje novi pristup – "glokalizacija", odnosno "deluj globalno, ali misli lokalno". Ovakav pristup ima značaj sa aspekta globalnih kompanija, ali i regionalnih ekonomskih integracija.

Dakle, kao što zakon utiče na pravac i razvoj sajber prostora, sajber prostor neminovno utiče na zakon. Imamo običaj da zakon posmatramo kao formalni zakon koji je državno-sankcionišući mehanizam za nametanje određenih odgovornosti ili nametanje pravila ponašanja u okviru svojih političkih granica (postoji tendencija da se ovakvi regulatorni mehanizmi izjednačavaju sa Vladom države). Sajber prostor proširuje ovakvo viđenje zakona. Internet je doprineo kako povećanju slobode informisanja, tako i drugim demokratskim procesima. Dakle, neminovno je ovaj proces posmatrati u kontekstu procesa globalizacije svetskog društva. Na kraju se postavlja pitanje da li će globalizacija, koja je jedna od osnovnih karakteristika Interneta, ali i procesa na koji Internet neumoljivo utiče, dovesti do sinteze u sferi zakona koji regulišu ova pitanja? Takođe, koliko će takva sinteza uticati na oblasti van domena Interneta, odnosno na "nevirtuelan" svet?

 

Zaštita privatnosti

Lična informacija je dragocena, posebno u eri e-poslovanja. Kompanije koje su uvele e-poslovanje, da bi mogle da izađu u susret svim njihovim zahtevima, sakupljaju velike količine informacija o potrošačima, putem Clickstream Monitoring-a, koji otkriva podatke o interesovanjima i ukusima korisnika sa velikom preciznošću. Ali i pojedinci otkrivaju lične informacije na Internetu, kako aktivno tj. dobrovoljno, tako i pasivno. Kroz pasivna otkrivanja, skupljaju se podaci koje inače pojedinac ne bi želeo da otkrije o sebi, najčešće upotrebom Cookie fajlova, koji mogu da otkrivaju informacije o Clickstream-u, odnosno o tome kako je korisnik koristio sajt, kao i koje druge sajtove posećuje, na koji način, i verovatno čak i informacije o sadržaju korisnikovog hard drajva. Kompanije u SAD koje se bave kupovinom, sakupljanjem i prodajom ogromnih baza ličnih podataka o Amerikancima, uspešno su lobirale protiv Vladinih restriktivnih propisa o svom delovanju. Svet informacija je postao industrija.

Sajber prostor je mreža koja rapidno raste i koja je već izmenila naše živote. U vremenu ekonomije koja se rapidno razvija i gde je informacija valuta, visok nivo poverenja je preduslov da bi potrošači pristali na otkrivanje ličnih informacija. Strah potrošača od napada na njihovu privatnost preti mogućnosti da se izgradi Online poverenje, posebno u sferi e-poslovanja. Već se obavlja mnoštvo transakcija putem Interneta i, kako se tehnologija razvija, tako će se povećavati i kvalitet i kvantitet tih transakcija. Ali, ista ta tehnologija koja omogućava ove transakcije, takođe pruža detaljan, kumulativan i za nas nevidljiv uvid u naše podatke. Mogućnost osmatranja širokog spektra svih sajber-aktivnosti predstavlja ozbiljnu pretnju privatnosti.

Mogućnost kriptografisanja nam možda može povratiti privatnost koja je izgubljena. Privatnost nije sinonim za tajnost, već je moć da se razotkrivamo selektivno pred svetom. Do nedavno, kriptografija je bila domen vojske, službi bezbednosti i diplomatije, ali u ovom digitalizovanom svetu komunikacija, može postati alat u rukama pojedinca za zaštitu sopstvene privatnosti.

 

Zaštita autorskih prava na Internetu

Ko je "vlasnik" sadržaja koji putuje kroz sajber prostor i kakva prava proističu iz takvog vlasništva i koliko kontrole bi vlasnici ovakvog sadržaja trebalo da imaju nad upotrebom i širenjem svojih dela na Internetu? Sa jedne strane, zbog neverovatne lakoće kojom se digitalni materijal može kopirati i slati, zakon bi trebalo da zaštiti autore od takvog kopiranja pisanog materijala, muzike, grafičkih dela, softvera. S druge strane, postoji mišljenje da javnost treba da slobodno raspolaže ovakvim sadržajima, na isti način na koji je tradicionalno raspolagala kopijama knjiga, muzike i ostalih autorskih dela. Ovaj drugi stav je dodatno podržan mišljenjem da bi iziskivao neznatne modifikacije Zakona o zaštiti autorskog prava, a postoji mišljenje da bi u tom slučaju trebalo zaštititi interese javnosti.

Za materijale koji su objavljeni na Internetu vrede isti običaji i zakoni kao i za sav ostali objavljeni autorski materijal. Zna se ko je autor i ko potpisuje (a time u načelu i odgovara) objavljeni sadržaj. Ali, šta to znači u praksi? Smeju li se u vlastitom autorskom delu koristiti materijali objavljeni na Web-u?

 

Linkovi i autorska prava

Linkovi su ono što hipertekstualni materijal i čini posebno sadržajnim i atraktivnim, pogotovo mogućnost da se koriste linkovi na materijale koje je već ranije izradio neko drugi.

Sve linkove potrebno je proveriti pre povezivanja. Link u hipermedijima odgovara citiranju literature u klasičnom načinu pripreme materijala.  Danas već postoji čitav niz elektronskih  časopisa koji svoje članke recenziraju na način uobičajen u naučnim krugovima. Takvi se izvori  mogu smatrati pouzdanima.

Na Internetu se može pronaći izobilje materijala koji nigde nije recenziran niti proveren i sasvim uopšteno rečeno: web je nepouzdan izvor informacija.

 

Autorska prava na Internetu

Potrebno je poštovati autorska prava svakog autora materijala na Web-u. Materijal koji je publikovan na webu javan je i lako se kopira. Sve ozbiljnije firme sadrže uslove za korišćenje objavljenog materijala.

Autori na Web-u žele da se njihov materijal što češće posećuje i svaki link na njihove stranice dobro je pozdravljen.

Postavljanjem linka na neku stranu, njemu se odaje priznanje i  reklamira se njegov sadržaj, za šta se inače pokreću posebne promotivne akcije. Može se smatrati da je potpuno slobodno postavljati linkove iz svog materijala na  tuđe stranice.

 

Kopiranje sadržaja

Situacija je drugačija kod kopiranja sadržaja. Ako se želi kopirati sadržaj neke stranice u svoj materijal, potrebno je proučiti uslove korišćenja publikovanog materijala. Dobra je praksa da se kopiranje u nekomercijalne svrhe, ili za neke kategorije korisnika, dopušta i bez prethodne dozvole vlasnika materijala. Neki od autora  zahtevaće pismeno dopuštenje za kopiranje, npr. crteža sa svog sedišta, naplatiti korišćenje ili će na zahtev dati na raspolaganje kopiju crteža/slike visokog kvaliteta.

 

Kopiranje materijala

Internet je medij na kojem se još uvek dosta olako shvataju autorska prava. To je dobrim delom zato što se korišćenje Interneta želi promovisati nizom besplatnih usluga i treba očekivati da će se uslovi korištenja publiciranih materijala zaoštravati.

Ako prethodno nije dobijeno dopuštenje za kopiranje materijala, preporučuje se publikovanje materijala s predavanja koji sadrži izvorni link. Time je vlasnik autorskih prava dobio svoje autorsko zadovoljstvo, a istovremeno je osigurano kontinuirano održavanje predavanja bez obzira na moguće probleme s opremom.

 

Šta je zaštićeno na Internetu

Potpuno je pogrešno misliti kako su zaštićeni samo oni sadržaji na kojima se nalazi natpis copyright ili znak © (po međunarodnim pravilima se nakon © piše ime nositelja autorskog prava i godina prvog izdanja dela), jer to spada u američku pravnu tradiciju. Zanimljivo je da je ta koncepcija napuštena i u SAD koji su se od 1989. približili našem pojmu autorskog dela.

Zakonom je zaštićeno svako pisano, muzičko, kinematografsko, slikarsko, grafičko, fotografsko i drugo delo, osim uskih zakonskih izuzetaka i naravno dela za koja su autori sami izričito naveli da se mogu slobodno kopirati i koristiti.

 

Šta je strogo zabranjeno

Ono što je posebno zabranjeno i zaštićeno su slučajevi kada WWW autor doživi nedostatak inspiracije i na svojim stranicama objavi tuđe autorsko djelo (knjigu, roman, ili slično), ali umesto imena autora navede sebe.

Zakoni mnogih zemalja su jasni po tom pitanju: "Ko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga objavi, prikaže, izvede ili prenese tuđe autorsko delo, ili dozvoli da se to učini, kazniće se za krivično delo."

U ovu kategoriju spadaju i slučajevi kopiranja na Internetu objavljene celokupnog tuđeg maturskog ili diplomskog rada, stavljanja sebe kao autora i predavanje rada kao svojeg.
 
Ono što je naravno dozvoljeno, to su citati. Zakon kaže kako je dozvoljeno "doslovno navođenje odlomaka (citata) iz dela", uobičajene dužine, naravno ako se prilikom citiranja naznači izvor i ime autora (ako se njegovo ime nalazi u izvoru).

Dodaj komentar Sviđa mi se - (0) Ne sviđa mi se - (0)    

  • Autorska prava 1
  • Autorska prava 2
  • Autorska prava 3